Seborejična koža i koža koja naginje aknama

Kod seboreje dolazi do prekomjernog stvaranja lipofilnog udjela hidrolipidnog filma što je posljedica pojačanog izlučivanja loja. Time su, prije svega, pogođene površine kože koje obiluju žlijezdama lojnicama poput lica, prednjeg dijela prsa, ramena i leđa. Seboreja pogoduje pojavi kožnih bolesti kao što su akne, seborejični ekcem i rozacea te infekcijama kože s gljivicama i bakterijama.

Akna predstavlja cijelu skupinu bolesti kod kojih su pogođene žlijezde lojnice, folikuli dlake i okolna tkiva. Njihova zajednička crta, primarno vidljiva promjena kože, jest komedon ("miteser"). Razlikujemo takozvani zatvoreni "white-heads" od otvorenog "black-heads" komedona. Ovi posljednji rjeđe pogoduju upalnim reakcijama okolnog vezivnog tkiva. Ostali pojavni oblici akni su čvorići, bubuljice i gnojni prištići.

Endogeni i egzogeni uzroci akni
Patofiziološka osnova stvaranja komedona, a time i akni, je seboreja u kombinaciji sa začepljenjem izlaznog puta masnoće izazvanog pojačanim orožnjavanjem u izlaznom kanalu folikula dlake (hiperkeratoza). Kao uzroci smetnji pri orožnjavanju dolaze u obzir i genetičke predodređenosti.

Akna je najčešće hormonski prouzročena promjena na koži koja se manifestira prije svega u pubertetu (akne vulgaris ili simplex). Otprilike 80% djece i mlađih odraslih osoba između 11 i 30 godina starosti pogođeno je aknama vulgaris. Razlog njihove pojave vjerojatno leži u pojačanom lučenju žlijezda lojnica i čestom začepljenju njihovih izlaznih kanala, bez obzira na fiziološke razine androgena.

Razlike među oblicima akni:
U svakodnevnom govoru riječju "akna" označavamo, prije svega, akne vulgaris ili simplex, koje se od razdoblja puberteta posebno često javljaju na licu i na le?ima te predstavljaju najčešći oblik akni. Akne vulgaris možemo podijeliti prema stupnju težine promjena na koži:

• Akne vulgaris comedonica ("sujedice").
• Akne vulgaris papulo-pustulosa koje nastaju kod naseljavanja bakterija na komedone i sekundarne, perifolikularne upale s čvorićima i bubuljicama.
• Akne vulgaris conglobata kod kojih se, osim komedona, pojavljuju i sujedice, čvorići i bubuljice s bolnim apcesima i čirevima na licu te na gornjem dijelu tijela, a nakon zacjeljenja često ostavljaju ožiljke. Pojava mješovitih oblika u različitim kombinacijama gore navedenih manifestacija na koži je česta.

Akne kod odraslih
Danas je sve učestalija trajna pojava akni ili njihovo ponovno javljanje u kasnijim životnim razdobljima, oko 30-te godine starosti. Kod odraslih se često javljaju lagani do srednje teški oblici akni koji se u mnogim slučajevima teže liječe uobičajenim oblicima terapije. Akne koje se po prvi puta javljaju u kasnijim godinama, što je rijedak slučaj, najčešće su povezane s određenim okidačima, kao, npr. s korištenjem određenih lijekova, stresna stanja ili kontakt s različitim komedogenim tvarima (npr. klor).

Shematski prikaz uzroka nastanka akni:
A Uslijed oksidacije u izlaznom se kanalu folikula dlake na površini kože pojavljuje tamno obojeni čep načinjen od tankih rožnatih listića i loja ("black head comedo").
B Kuglasto zatvoreni komedon boje kože ili bjelkasto obojen ("white head comedo").
C Začepljeni izlazni put masnoće doprinosi pojačanom pritisku na zid folikula koji se dodatno oštećuje djelovanjem različitih bakterijskih tvari (enzimi, slobodne masne kiseline).
D Tako nagomilana masnoća, prožeta bakterijama, dospijeva u okolno tkivo i doprinosi pojavi upalnih reakcija.

Akne vulgaris papulo-pustolosa

Dermatološke terapeutske mogućnosti, čišćenje i njega kože
Za lokalnu terapiju se prije svega propisuju vitamin A-derivati (retinoidi, "terapija guljenjem") i preparati benzoilperoksida. Ovi posljednji često doprinose isušivanju kože. Osim njih, mogu se rabiti i lokalni antibiotici, poput tetraciklina, koji mogu prouzročiti povišenu osjetljivost na UV-zračenje, ili eritromicin. Terapija antibioticima istovremeno djeluje i protiv patofiziološki važnih propioni bakterija te protiv uzroka mogućih sekundarnih infekcija, ali može prouzročiti i stvaranje bakterijske rezistencije. Kod teških, terapeutski rezistentnih akni neophodna je sustavna (unutarnja) terapija antibioticima ili izotretinoinima. Ženama se propisuju i antikontraceptivi s estrogenom i antiandrogeno djelujući udjel gestagena.

Za pranje kože koja boluje od akni umjesto sapuna treba koristiti sindete. Tijekom dana treba koristiti tonirane proizvode za njegu protiv akni s različitim, posebno keratolitičkim i/ili antibakterijskim dodatnim tvarima. Kao popratna terapija od koristi mogu biti i proizvodi za njegu bez nadražajnih i masnih značajki.