Posebna aktualna stanja kože i njihovi čimbenici

Dermatološko savjetovanje o kozmetičkim problemima kao polazište za prosudbu fiziološkog stanja kože uzima u obzir kako subjektivne tako i objektivne kriterije. Pritom se razlikuju četiri različita stanja kože:

Normalna koža
Postojanje normalnog fiziološkog stanja kože nazivamo eudermijom. Takva koža posjeduje sitne pore, dobro je prokrvljena, ružičaste je boje te ravnomjerne transparentnosti. Ona nije ni premasna ni presuha i, objektivno gledajući, ne uzrokuje nikakve probleme. To stanje kože može se djelovanjem endogenih i egzogenih čimbenika znatno narušiti.

Suha koža
Prhutava mjesta na koži vrlo često uzrokuju nadražaj na svrbež i osjećaj zategnutosti. Koža izgleda grubo, mjestimično je prekrivena mrljama, a ponekad čak pokazuje i znake prijevremenog starenja.

Masno-vlažna koža
Slika tog tipa kože pokazuje grube pore s mnoštvom komedona (sujedica). Koža ima masni sjaj, neravnomjerne je transparentnosti i često djeluje bezbojno i žućkasto.

Raster elektronskomikroskopske snimke normalne i suhe kože.

Mješovita koža
U području čela, brade i nosa postoji masno-vlažno stanje kože, obrazi su, naprotiv, normalni do suhi.

Endogeni i egzogeni čimbenici utječu na stanje kože
Pod endogenim čimbenikom podrazumijevamo genetički prirođenu sklonost prema prije spomenutim tipovima kože i bolestima kože koje nastaju temeljem genetičke predispozicije, npr. atopijski ekcem (neurodermitis), psorijaza ili ihtioza. Nasuprot prijevremenom starenju kože, koje je određeno egzogenim čimbenicima, stoji biološko, endogeno starenje kože koje je određeno genetički. Takva koža se odlikuje sljedećim obilježjima:

• Smanjena sposobnost regeneracije i obnove stanica.
• Smanjeno lučenje žlijezda lojnica i znojnica.
• Otvrdnuće vezivnog tkiva sa smanjenom sposobnošću vezanja vode.
• Degeneracija elastičnih vlakana.

Ljudi s određenom predispozicijom mogu na fizičke okidače i na okidače koji su uvjetovani stresom reagirati bolesnim stanjem kože. Utjecaj hormona može biti kako fiziološki, tako i patološki. Tako su, npr. pubertetske akne ili staračka atrofija kože započeta u klimakteriju uvjetovane hormonalnim promjenama. Kod bolesti endokrinih žlijezda, kao npr. nadbubrežne žlijezde, često nastupaju promjene stanja kože.

Egzogeni čimbenici
Među vanjske čimbenike određene djelovanjem okoliša između ostalih ubrajamo:

• Stvaranje slobodnih radikala, prije svega izlaganjem UV-zračenju, pušenjem i prekomjernim uživanjem alkohola.
• Izlaganje agresivnim tvarima, npr. alkalijima.
• Temperatura zraka i količina vlage u zraku.

Slobodni radikali koji su uvijek spremni na reakciju nastaju pod UV-zračenjem, djelovanjem otrova iz okoliša, lijekova, nikotina, alkohola, ozona i određenih prehrambenih proizvoda. Odgovorni su za oksidativne procese u tkivima tijela i doprinose oštećenjima unutar stanica i njihovih membrana. Slobodni radikali stvaraju se, prije svega, izlaganjem UV-zračenju. Dugogodišnje izlaganje suncu bez zaštite dovodi do kroničnih oštećenja, a time i do prijevremenog starenja kože.

Redovitim korištenjem pH-neutralnih ili alkalijskih sredstava za njegu i pranje prirodna sposobnost neutralizacije alkalija se preopterećuje. Tako uslijed isušivanja i infekcije kože dolazi do pojave ekcema. Kod male djece i starijih osoba postoji fiziološko slabljenje kapaciteta pufera kože radi nepotpuno razvijene, odnosno smanjene funkcije žlijezda lojnica.

Koža se od slobodnih radikala štiti tzv. antioksidansima koji ih mogu neutralizirati.

Mnogi zaposlenici, poput frizera, zidara, industrijskih radnika, itd., zbog radnih uvjeta dolaze u doticaj s najrazličitijim noksama. Pri tom središnje mjesto zauzimaju kiseline, lužine i razna otapala. I različite aktivne tvari u proizvodima za pranje (tenzidi), kao npr. natrijlaurilsulfat, mogu dovesti do oštećenja strukture rožnatih stanica te do smetnji propusnosti barijere rožnatog sloja. Moguće posljedice kreću se od pojave suhe kože, pa do pojave ekcema.

Često i dugotrajno tuširanje vrelom vodom doprinosi gubitku čimbenika zadržavanja vlage (Natural Moisturizing Factors, NMF) vlastitih koži, kao i lipida gornjeg sloja kože. Koža postaje suha i gruba.

Prva reakcija tijela na hladnoću jest sužavanje krvnih žila u koži kako bi se zaštitilo od većih gubitaka topline. Postojana i dugotrajna hladnoća smanjuje lučenje žlijezda lojnica i vodi do isušivanja kože.

U sauni te u klimatiziranim prostorijama žlijezde znojnice proizvode više znoja koji brzo hlapi uslijed topline odnosno suhog zraka. Koža se isušuje.

Noksama zovemo tvari koje izazivaju štetu i uzrokuju bolesti. Opasnost za kožu predstavljaju, između ostalog, tenzidi, otapala, lakovi i boje.

Kod kratkoročnog djelovanja navedenih egzogenih čimbenika koži vlastiti zaštitni mehanizmi u određenoj su mjeri još sposobni djelovati protiv njih. Potraje li djelovanje nadražaja, vlastiti zaštitni mehanizmi kože se pretjerano opterećuju, koža gubi svoje normalne zdrave osobine, reagira osjetljivo i naginje oboljenju.