...kiselinski zaštitni omotač

Već duže od 100 godina vode se rasprave o djelovanju kiselinskog zaštitnog omotača. U početku je na prvom mjestu bila neizravna mikrobiološka obrana i izravno zaštitno djelovanje protiv alkalijskih uzročnika bolesti. Ove klasične spoznaje o značenju kisele pH-vrijednosti za kožu još su više proširene novim biokemijskim i molekularno-biokemijskim istraživanjima.

Rezultati novijih istraživanja pokazuju kako kisela pH-vrijednost rožnatog sloja igra važnu ulogu pri tvorbi i strukturiranju epidermalnih lipida, a time i propustljivosti zaštitne membrane. Ta istraživanja dokazuju da je kiseli okoliš važan za:

• ktiviranje enzima za sintezu važnih epidermalnih lipida,
• tvorbu dvostruke lipidne membrane,
• normalizaciju zaštitne uloge rožnatog sloja nakon mehaničkog ili kemijskog oštećenja.

Od hidrolipidnog filma do kiselinskog zaštitnog omotača

Pobližim proučavanjem sastavnih dijelova hidrolipidnog filma može se objasniti zašto su Schade i Marchionini taj film 1928. po prvi puta nazvali "zaštitnim kiselinskim omotačem":

• znoj sadrži mliječnu kiselinu i različite aminokiseline,
• loj sadrži slobodne masne kiseline,
• aminokiseline i pirolidon-karbonska kiselina potječu iz procesa orožnjavanja.

Fiziološka pH-vrijednost zdrave kože iskazuje se srednjim vrijednostima između 5,4 i 5,9. U tom pH-području koža se naseljava uobičajenom, tipičnom kožnom florom. Patogenim mikroorganizmima se  onemogućuje širenje. U području pazuha, analnog nabora i genitalija nalaze se pH-vrijednosti od otprilike 6,5 (fiziološki otvori).

Važan zaštitni mehanizam: sposobnost neutralizacije alkalijskih tvari

Porastom pH-vrijednosti u alkalijskom području - npr. učestalom uporabom sapuna - narušava se fiziološka ravnoteža kože. Kad je pH-vrijednost duže vremena povišena u odnosu na fiziološku, to dovodi do smetnje u funkcioniranju bakteriološkog obrambenog sustava kože: dolazi do olakšanog širenja infekcije.

Kiselinski zaštitni omotač raspolaže takozvanim puferskim tvarima kako bi mogao djelovati protiv utjecaja alkalijskih tvari. Te tvari neutraliziraju alkalijske tvari i brinu o obnovi i stabilizaciji kiselog okruženja kože. Ova sposobnost se naziva sposobnost neutralizacije alkalijskih tvari. U alkalijske nokse (uzročnike bolesti) spadaju tvari koje u vodenim otopinama reagiraju bazično ("lužnato" pH > 7). Tako npr. otopina sapuna ili natrijeva karbonata ima ph- vrijednost do 11.

SAŽETAK:

Hidrolipidni film sastavljen je od različitih tvari:

• znoja i masti iz žlijezda lojnica,
  
• tvari nastalih iz procesa orožnjavanja,
  
• rožnatih stanica koje se, premda još neodbačene,
  nalaze u procesu odbacivanja,
  
• vode koja je iz najdonjih slojeva doprla do površine kože.

Kiselinski zaštitni omotač predstavlja svojim udjelom lagano kiselih komponenti vodeni udio hidrolipidnog filma. On vrši tri važne funkcije:

• Podupiranje tvorbe i dozrijevanja epidermalnih lipida, a time i održavanje zaštitne uloge.
• Neizravna zaštita protiv naseljavanja patogenih mikroorganizama.
• Izravna zaštita od alkalijskih štetnih tvari ( sposobnost neutralizacije alkalijskih tvari).

1. Odlandova tjelešca

2. Egzocitoza

3. Stanice stratum granulosum-a

4. Dvostruke lipidne membrane

Za sintezu epidermalnih lipida značajan je kiseli okoliš. On se uglavnom sastoji od ceramida (40%), slobodnih masnih kiselina (25%) i kolesterola (25%). Sinteza posebice važnih ceramida katalizirana je jednim do skupine kiselih hidrolaza pripadajućeg enzima.

pH-vrijednost označava koncentraciju vodikovih iona u vodenoj otopini. Ona s jedne strane može biti određena putem indikatora kao što je npr. metiloranž ili fenolftalin koji različitim bojama reagiraju na različite pH-vrijednosti. Danas se rabe planarne staklene elektrode.