Mehanizam regeneracije i reparacije

Koža raspolaže različitim mehanizmima regeneracije i reparacije kako bi zacijelila oštećenja nastala vanjskim utjecajima i povratila funkcija izgubljene radi tih oštećenja.

Reakcija rožnatog sloja

Rožnati sloj postaje deblji uslijed djelovanja vanjskih mehaničkih, fizikalnih ili kemijskih podražaja. Tipičan primjer je nastanak plikova uzrokovanih intenzivnim UV-zračenjem ili nastanak žuljeva na mehanički opterećenim mjestima kože (šake, stopala).

Popravak oštećenja nastalih UV-zračenjem

Izlaganjem intenzivnom UV-zračenju nastaju primarna oštećenja na nasljednoj supstanci. Sekundarna oštećenja na staničnom proteinu u membranama nastaju UV-induciranim slobodnim radikalima. Poznati su nam razni mehanizmi vlastiti koži zaslužni za reparaciju oštećenja DNA. Za ljude su posebno značajne ekscizijska i postreplikacijska reparacija. Mehanizam ekscizijske reparacije sastoji se od toga da se oštećeni DNA odsječak prepozna, ukloni i nadomjesti. Tako se izbjegavaju mutacije, osim ako sustav reparacije kože nije preopterećen ili pun grešaka. Kod postreplikacijske reparacije oštećeni DNA segment je, naprotiv, "zaobiđen", što znači da nije primijećen pri čitanju genetskoga koda, a reparacija slijedi tek kasnije. Ovaj mehanizam stvara toliko pogrešaka da kroz reparaciju često nastaje više mutacija, nego li uslijed oštećenja od zračenja.

Plikovi nastali kemijskim djelovanjem mogu nestati nakon ponovljenih kupki sa sredstvima bez lipida.

Regeneracija povreda kože

Sloj epidermalnih matičnih stanica - bazalni sloj - kroz stalnu staničnu diobu (proliferacija) skrbi o kontinuiranoj obnovi epidermisa (gornji sloj kože). Dođe li do povrede najgornjeg sloja kože, tzv. erozije, moguće je njezino izlječenje bez ostavljanja ožiljaka. Dosegne li kožni defekt, naprotiv, usminu, npr. kod ulkusa, pogođena je i bazalna membrana, a zaliječenje je najčešće praćeno ožiljkom. Razorene stanice se pritom nadomještaju vezivnim tkivom. Zaliječenje povrede odvija se u više faza. U prvoj fazi se, uslijed zgrušavanja krvi koja izlazi iz rane, stvara čvrsta krasta. U idućoj fazi, fazi čišćenja, slijedi autoliza i fagocitoza oštećenih, odumirućih stanica kože. Paralelno se otpuštaju vlakna vezivnog tkiva pri čemu se aktiviraju mobilne obrambene stanice i stanice čistači, a svoju ulogu vrši i limfna tekućina. U fazi izgradnje ili proliferacije, slijedi epitelizacija tijekom koje se, počevši od dna rane, stvaraju kapilarni izdanci kao i novo vezivno tkivo i kolagenska vlakna. Dijeljenje stanica kože može se tijekom faze proliferacije potaknuti i poduprijeti primjenom lokalnih topika kao što je dekspantenol. Tako možemo doprinijeti boljem i bržem zaliječenju rane.

Pod autolizom se podrazumijeva samoprobava odumrlih i propalih stanica djelovanjem lizosomalnih enzima. Fagocitozu obilježava aktivno preuzimanje čestica u stanice čistače.