Imunološki sustav kože

Kao najveći površinski organ koža se u najdonjem epidermalnom sloju sastoji od Langerhansovih stanica s visoko specijaliziranim, imunološki sposobnim stanicama. Langerhansove stanice igraju značajnu ulogu u imunološkom sustavu kože, a u svojoj su funkciji usko povezane s obrambenim sustavom cijeloga tijela.

Obrana od mikroorganizama započinje upravo na površini kože: posebne masne kiseline iz žlijezda lojnica i izlučevine određenih bakterija koje pripadaju fiziološkoj flori kože sprječavaju rast gljivica i bakterija. Određeni enzimi iz znoja (lisozomi) mogu rastvarati stanične stjenke mikroorganizama. Ako, primjerice, uslijed oštećenja dođe do prodiranja nekog stranog tijela u dublje slojeve kože, imunološki sustav kože istoga trena reagira. Mnoge stanice kože sudjeluju u obrani od stranih tijela. Pritom pojedine stanice, kao što su Langerhansove stanice, pripadaju isključivo imunološkom sustavu kože.

Različite masne kiseline iz sebuma (loja) nalaze se samo na površini kože.

Podrijetlo i fiziologija Langerhansovih stanica
Langerhansove stanice su podrijetlom iz koštane srži. One naseljavaju epidermis u obliku pravilno raspoređene mreže pri čemu dosežu gustoću od oko 700 do 800 stanica po kvadratnom milimetru. One predstavljaju najizbačeniju "ispostavu" imunološkog sustava te uz makrofage i granulocite pripadaju mijeloičnoj staničnoj lozi. U elektromikroskopskoj slici raspoznaju se intracelularne, izrazito karakteristične, citoplazmatske stanične organele slične teniskom reketu, Langerhansove granule. One igraju važnu ulogu pri receptorski specifičnim zbivanjima endocitoze.

Način djelovanja Langerhansovih stanica
Langerhansove stanice su specijalizirane za aktiviranje umirujuće T-pomoćne stanice čime započinje primarni imunološki odgovor ovisan o T-stanicama. One pritom igraju važnu ulogu: kod alergija izazvanih kontaktom, pri odbacivanju kožnih transplantata i ostalih imunoloških procesa kože.

Nakon kontakta s odgovarajućim antigenom (virusom, kontaktnom alergijom, kožnim transplantatom) Langerhansova stanica napušta epidermis i limfnom strujom dospijeva u limfni čvorić. Na tom putu prolazi proces sazrijevanja koji vodi do prezentacije antigena na staničnoj površini. Odbačene stanice se nadomještaju odgovarajućim brojem novih Langerhansovih stanica iz koštane srži.

Makrofagi - oblik stanice čistača (fagociti) - prvi reagiraju na mikroorganizme. Oni se na koži javljaju u različitim oblicima: u epidermisu su to Langerhansove stanice, a u dermisu tzv. tkivni makrofagi.

Dozrele Langerhansove stanice aktiviraju u limfnim čvorićima T-pomoćne stanice koje posjeduju odgovarajuće, antigenski specifične receptore na svojoj površini. One na taj način rukovode reakcijom imunološkog sustava.

Vanjski utjecaj na imunološki sustav kože
Povezanost Langerhansovih stanica u epidermisu potaknuta je između ostalog:

• Celularnim tvarima (citokini), kao što je npr. interleukin-10.
• UV-zračenjem.
• Fotokemoterapijom.
• Imunološki supresivnim ljekovima (kao npr. kortikosteroidima).

Nakon intenzivnog izlaganja UV-zračenju primjećuje se kako Langerhansove stanice uvlače svoje stanične produžetke i napuštaju epidermis. Interleukin-10 (IL-10) koji se u stanicama kože oslobađa tijekom UV-zračenja, oštećuje ukupni imunološki sustav, tj. i dijelove koji nisu ozračeni. Na taj način u koži nastaju imunološki suprimirana područja koja stanicama oštećenim UV-zračenjem otvaraju mogućnost regeneriranja kako ne bi bile eliminirane prijevremenim imunološkim odgovorom.

T-pomoćne stanice pripadaju grupi T-limfocita. Pritom razlikujemo supresor stanice od stanica pomagača koje upravljaju imunološkim odgovorom te onih koje su odgovorne za uklanjanje antigena.



Reducirani broj epidermalnih Langerhansovih stanica (tamne mrlje), dva dana nakon simuliranog sunčevog zračenja.