Rožnati sloj (stratum corneum)Vanjski sloj epidermisa, tzv. rožnati sloj, načinjen je od čvrstog dijela (pars compacta) s otprilike 15 do 20 staničnih slojeva. Rožnate stanice (korneociti) su međusobno povezane malobrojnim dezmosomima, proteinskim izdancima stanične membrane.
Model opeka-cement Između stanica su smješteni epidermalni lipidi: ako zamislimo da su rožnate stanice opeke, tada lipidi poput cementa ispunjavaju međustanične prostore (model opeka-cement).
Nastanak i uloga epidermalnih lipida
Sastav lipida i sadržaja vode epidermisa mijenjaju se s pojačanom diferencijacijom stanica kože. Lipidi se stvaraju u Golgijevom aparatu rožnatih stanica. Nakon toga postaju vidljivi u malim strukturama zrelih keratinocita: u vakuolama, koje su omeđene membranama, takozvanim Odlandovim tjelešcima, sakupljaju se začeci lipidne barijere specifične za kožu, a prepoznatljivi po pločastim, lamelarno raspoređenim dvostrukih lipidnim membranama. Sadržaj Odlandovih tjelešaca egzocitozom dospijeva u izvanstanični prostor. Tek tamo se stvaraju epidermalni lipidi. Te dvostruke lipidne membrane djeluju poput ljepila na rožnate stanice dajući rožnatom sloju stabilnost.
U isto vrijeme, te međustanične lipidne membrane predstavljaju presudnu nepropusna barijera rožnatoga sloja: jedna od njihovih najvažnijih funkcija je regulacija vode i vlage, budući da elastičnost i čvrstoća rožnatoga sloja ovise o količini vode koju sadrže.
Sastav epidermalnih lipida S udjelom od 40%, među lipidima rožnatog sloja prevladavaju ceramidi. Osim njih, tu se nalaze i slobodne masne kiseline (25%) i kolesterol (25%), te sulfati kolesterola. Ceramidi su prvenstveno odgovorni za rad ove kompleksne lipidne smjese tj. za njezinu funkciju tvorbe barijere i vezivanja vlage. Kemijski gledano, tu se radi o skupini različitih sfingolipida, tj. o vezama polimolekularnih alkohola, prije svega sfingozina, s različitim masnim kiselinama, kao npr. s linolnom kiselinom.
|
|
|
|
|
Shematski prikaz epidermisa: prilikom diferencijacije bazalne stanice se pretvaraju u plosnate rožnate stanice koje nemaju jezgre.
2. svijetli sloj 3. zrnati sloj 4. trnasti sloj 5. bazalni sloj 6. bazalna membrana |
|
|
Nepropusna barijera Epidermalni lipidi zauzimaju od 10% do 30% ukupnog volumena rožnatoga sloja (stratum corneum). To odgovara 100 do 200 puta većem udjelu izvanstanične tvari u ukupnom volumenu nego u ijednom drugom tkivu. Rožnati sloj tvori djelotvornu nepropusnu barijeru koja izvršava dvije važne funkcije: |
Kisela pH-vrijednost kože igra bitnu ulogu za stvaranje nepropusne barijere. |
|
Dođe li do uklanjanja stanica rožnatoga sloja, a s njima i epidermalnih lipidia, koža postaje propusnija za vodu (TEWL) i druge, štetne tvari i alergene. |
Transepidermalnom vodom nazivamo onu vodu koja difuzijom (promjena topline) dospijeva na površinu kože. Tako se voda isparavanjem uklanja iz tijela. Što je barijera rožnatoga sloja očuvanija, gubitak je manji. |
|
|
Prirodni čimbenici zadržavanja vlage (NMF) Sposobnost vezanja vode u koži u velikoj mjeri ovisi o sastavu lipidne barijere u rožnatom sloju. Za sposobnost vezanja vode značajna je proteinska struktura rožnatih stanica, kao npr. aminokiselina arginin. Tijelu vlastite tvari koje zadržavaju vodu u rožnatom sloju nazivaju se prirodni čimbenici zadržavanja vlage (Natural Moisturizing Factor, NMF). Te tvari nastaju uslijed procesa orožnjavanja (diferencijacije) keratinocita (npr. pirolidon karboksilne kiseline), znoja i izlučevina žlijezda lojnica (između ostalog ureje, soli, organske kiseline).
Deskvamacija i obnavljanje kože Prema površinskom sloju rožnati sloj postaje sve krhkiji, lomniji; pojedine stanice stvaraju pukotine (pars disjunctiva), slabe i stalno neprimjetno otpadaju, poput prhuti. Taj neprimjetni, postojani proces naziva se deskvamacija. Odrastao čovjek dnevno gubi oko 10 g prhuti rožnatoga sloja. |
