Eucerin® Sve o koži • Fotozaštita vlastita koži

	Osjetljiva koža
	Osjetljiva koža lica
	Suha koža
	Anti-Age
	Nečista koža
	Koža osjetljiva na sunce

	Sve o koži
		Koža i stanice kože
		Fiziologija kože
		Čišćenje i njega
		Zaštita od sunca
	Problemi s kožom i rješenja
	Medicinska njega kože

Početna » Sve o koži » Sunce i zaštita od sunca » Fotozaštita vlastita koži

Fotozaštita vlastita koži Sunčevo zračenje ima niz pozitivnih učinaka na organizam: porast vitalnosti i osjećaja dobrostanja organizma, krvotok i izmjena tvari postaju poletniji, a potiče se i stvaranje vitamina D. Za taj "osjećaj dobrostanja" dovoljne su i male doze sunčevog zračenja. Koža raspolaže sposobnošću samozaštite od negativnih učinaka UV-zračenja, a vrši ju pomoću vlastitih zaštitnih mehanizama. Među njih spadaju: Pigmentacija Zadebljanje rožnatog sloja kože. Mehanizam obnove DNA. Tvorba tjelesnih tvari, tj. vlastitih zaštitnih filtera, poput urokaninske kiseline. Aktivacija vlastitih tjelesnih antioksidansa. Za stvaranje pigmentacije i zadebljanje rožnatog sloja u svrhu stvaranja vlastite fotozaštite potrebno je, pri malim dozama UV-zračenja, vremensko razdoblje od 2 do 4 tjedna. Tvorba pigmenata (sinteza melanina) Koža tamni uslijed sinteze melanina u stanicama epidermisa koje tvore pigment (melanociti). Stvaranje pigmenta izazvano je UV-zračenjem.		Stvaranje urokaninske kiseline iz aminokiseline histidina potaknuto je UVB-zračenjem, a odvija se u keratinu Stratuma corneuma. Može se pronaći u znoju. Urokaninska kiselina štiti od UVB-zračenja tako da se pod utjecajem transurokaninske kiseline mijenja u energetski bogatu cis-formu. Na taj se način energija zračenja apsorbira i odvodi.
		Tipovi pigmentacije: osjetljivost na UV-zračenje i pojava eritema određeni su debljinom rožnatoga sloja i sadržajem pigmenta u koži. Kod Europljana razlikujemo 4 tipa.
		Melanin u epidermisu tvori prirodnu zaštitu od sunca tako što pigmentima potiče rasap i apsorpciju energije zračenja i tako ju ublažuje. Također potiče i stvaranje novog melanina (indirektna pigmentacija). Direktna pigmentacija ili trenutna pigmentacija izazvana je, prije svega, UVA-zračenjem: blijeda boja melanina u početnom stadiju tamni uslijed oksidacije. Ovo trenutno tamnjenje kože ipak je kratkotrajno i ne pruža dovoljnu zaštitu od sunca. Razvojem melanocita nastaje preko tzv. jedinice pigmentacije transfer melanosoma u epidermalne keratinocite (jedan melanocit za 36 keratinocita). Oslobođeni melanin smješta se u vidu zaštite DNA oko stanične jezgre. Sa stanicama epidermisa pigment na koncu dospijeva na površinu kože. Moguć je i povratni mehanizam, koji se aktivira povišenom aktivnošću enzima tirozinaze potrebnog za stvaranje melanina. Taj mehanizam je zaslužan za usporavanje obnove stanica, a time i za zadebljanje rožnatog sloja kože.

Zadebljanja rožnatog sloja Sunčevo zračenje potiče fiziološku zaštitu od sunca i doprinosi, osim stvaranju melanina, i značajnom zadebljanju rožnatoga sloja (hiperketaroza). Uz melanin, zadebljali rožnati sloj tvori djelotvornu zaštitu od UV-zračenja. Mehanizam obnove DNA UVB-zračenje može utjecati na oštećenje DNA u stanicama epidermisa. Koža posjeduje mehanizam obnove DNA (obnova ekscizijom i fotoreaktivacija) koji može, u određenoj mjeri, reducirati oštećenja DNA u stanicama nastala uslijed djelovanja sunca. Kod obnove ekscizijom (dark repair) enzimi uočavaju i uklanjaju oštećena mjesta DNA. Enzimatska sinteza nadomješta oštećena mjesta DNA onim neoštećenima. Kod fotoreaktivacije oštećena se mjesta popravljaju u dva koraka pomoću enzima čije djelovanje ovisi o energiji. Energija potrebna za aktivaciju enzima razvija se iz apsorpcije UVA-zračenja valne dužine od 340 nm do 430 nm.
Ipak, ukoliko koža bez zaštite predugo ostane izložena suncu, kao npr. na ljetovanju, fotozaštita vlastita koži je nedovoljna, pa mehanizmi za obnovu DNA bivaju preopterećeni. Uslijed prevelikih oštećenja izazvanih zračenjem stanice odumiru ili se kvare te prosljeđuju krive genetičke informacije. Na taj način uslijed djelovanja sunca dolazi do stvaranja kroničnih oštećenja sa solarnom elastozom, predkancerozom i spinaliomom. Ova kronična oštećenja su nepopravljiva, za razliku od akutnih oštećenja nastalih sunčevim zračenjem (eritem). Lovci na radikale (antioksidansi) Stanice kože sadrže enzime (superoksid-dismutaza, peroksidaza ili glutation) kojima se štite od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Najdjelotvorniji lovci na radikale su tokoferol, askorbinska kiselina i ß-karotin, koji se u organizam unose hranom. Melanin nastao iz melanocita također djeluje kao lovac na radikale.		Solarna elastoza: oštećenje vezivnog tkiva i atrofija stanica kože uslijed kroničnog, visoko doziranog UV-zračenja. Spinaliomi: rak kože kao posljedica prekomjernog, kumulativnog izlaganja UV-zračenju.