Energetsko stanje stanica

Kao i sva ostala tjelesna tkiva i stanice kože trebaju energiju radi održavanja svojih životnih funkcija, regeneracijskih i reparacijskih sposobnosti te za vlastitu izgradnju.

Dermalnim protokom krvi bazične stanice se opskrbljuju hranidbenim tvarima, kao što su masti, ugljikohidrati, proteini i kisik. Slobodne masne kiseline, ako ih ima u dovoljnoj mjeri, igraju najznačajniju ulogu pri proizvodnji stanične energije. Čini se da u stanicama, poput onih u Stratumu granulosumu - u koje difundira malo glukoze - proizvodnji energije doprinose čak i masne kiseline oslobođene pri razgradnji staničnih membrana.

U svakoj papili dermisa razvija se takozvana kapilarna petlja iz koje hranjive tvari mogu na male udaljenosti difundirati u bazalni sloj.

Metode proizvodnje energije

Pri proizvodnji stanične energije razlikujemo:

• glikolizu,
• ciklus limunske kiseline,
• respiratorni lanac.

Glikoliza se odvija u citoplazmi. To je brz oblik proizvodnje energije. Različiti stadiji ciklusa limunske kiseline, koji se naziva i "biološkom oksidacijom", te respiratorni lanac odvijaju se u mitohondrijima stanice.

U trećem stupnju izmjene tvari - respiratornom lancu - vodikovi atomi se razdvajaju na protone i elektrone. Ovi posljednji se elektronskim prijenosnim lancem, elektronskim transportom, prenose na kisik. Energija koja pritom nastaje pretvara se u kemijsku energiju pomoću oksidativne fosforilacije.

Respiratorni lanac - majstor proizvodnje energije

U respiratornom lancu se odvija najveći dio energetske proizvodnje. Svi enzimski procesi razgradnje masti, ugljikohidrata i aminokiselina završavaju u tom, trećem stupnju aerobne izmjene tvari. Pritom središnju ulogu igraju elektronski transportni sustavi respiratornog lanca: određeni protoni, gotovo isključivo smješteni u unutrašnjim membranama mitohondrija, imaju ulogu nosača elektrona.

Tvari poput NAD(P) ovisne dehidrogenaze, ubikvinon (koenzim Q10) ili citokrom, služe kao sabirna mjesta za ekvivalente redukcije, odnosno kao nosači elektrona.

Energija koja se oslobađa u elektronskom lancu kemijskim se putem sabire u obliku adenozin trifosfata.

Starenje kože i jedan osobiti nosač elektrona
Novija istraživanja otkrila su koliko važnu ulogu kod smanjivanja sposobnosti stanične regeneracije uslijed starenja ili oksidativnog stresa igra nedostatak jednog koenzima respiratornog lanca: koenzima Q10 (CoQ10). Pacijentima s kardiovaskularnim oboljenima preporučuje se nadomjestak CoQ10 oralnim putem kako bi smanjili taj nedostatak.

U okviru biofizikalnog istraživanja tek se u novije vrijeme saznaje kako znakove starenja kože reducirati pomoću lokalno apliciranog koenzima Q10.

Sažetak:

Prilikom proizvodnje energije u stanicama kože treći stupanj izmjene tvari, respiratorni lanac, igra najznačajniju ulogu. Biofizikalnim istraživanjem dokazano je kako Q10, koji vrši funkciju nosača elektrona i sabirnog mjesta za ekvivalente redukcije, pri lokalnoj aplikaciji smanjuje znakove starenja kože.

Literatura:
Fritsch P. (1990): Dermatologie. 3. Auflage. Springer-Verlag • Heymann E. (1994): Haut, Haar und Kosmetik - Eine chemische Wechselwirkung. S. Hirzel Verlag Stuttgart • Plewig G., Jansen T., Schürer N. Y. (1997): Das Stratum corneum. Der Hautarzt 48: 510-521, Springer-Verlag • Raab W., Kindl U. (1991): Pflegekosmetik - Ein Leitfaden. Gustav Fischer Verlag Stuttgart, Govi-Verlag Frankfurt.