Kemijski i fizikalni zaštitni filteri

Pri izlaganju sunčevim zrakama neophodni su nam primjereni proizvodi za zaštitu od sunca kako bismo poduprli vlastitu zaštitu koju nam pruža koža. Bitni sastavni dijelovi proizvoda za zaštitu od sunca su filteri koji djeluju kao zaštitni sloj postavljen između sunca i kože.

Načelno razlikujemo fizikalne i kemijske filtere za zaštitu od sunca:

• Fizikalni filteri su anorganske tvari koje reflektiraju i/ili raspršuju UV-zrake kako ne bi prodrle u kožu. Riječ je uglavnom o mineralnim pigmentima, poput npr. titanoksida. Veliko postignuće u zaštiti fizikalnim filterima predstavljaju mikronizirajući pigmenti veličine od 10 nm do 50 nm. Prerađeni u primjerenoj bazi (krema, losion) oni predstavljaju fizikalnu zaštitu protiv sunca koja je ujedno i kompatibilna s kozmetičkim pripravcima.
  
  
• Kemijski filteri su organske, aromatske veze koje mogu apsorbirati UV-zračenje. Ovisno o tome koje područje valova apsorbiraju, razlikujemo UVB i UVA filtere te filtere širokog spektra. Apsorbirana energija se oslobađa kroz proces smanjivanja tjelesne topline.
  
  

Ne sprječavaju svi proizvodi za zaštitu od sunca pomicanje Langerhansovih stanica i prosipanje sustavnog imunosupresora interleukina 10 (IL-10). Proizvodi za zaštitu od sunca sa zaštitnim filterom "Octyl Triazone", kakav sadrže proizvodi Eucerin® linije proizvoda za njegu kože osjetljive na sunce (zaštitne kreme za lice i za tijelo, kreme-gelovi za zaštitu od alergija izazvanih djelovanjem sunca, Age Protection sprej, gel poslije sunčanja za kožu ugroženu alergijom na sunce, losion za malu djecu i sprej za intenzivnu zaštitu dječje kože), štite Langerhansove stanice u epidermisu od imunosupresivnog djelovanja UVB-zračenja i time jamče učinkovitu zaštitu imuniteta.

Medicinski djelotvorna UV-zaštita postiže se kombinacijom UVA i UVB filtera (tzv. preparati širokog spektra) i dodatka antioksidansa koji reduciraju stvaranje slobodnih radikala.

Shematski prikaz djelovanje zaštitnih kemijskih filtera i mineralnih mirkopigmenata prema W. Raabu, 1993.

Izvor:

Mjerljiv učinak proizvoda za zaštitu od sunca

UVB zaštitni faktor:

UVB zaštitni faktor (SPF) sredstva za zaštitu od sunca ustanovljen je 1997. prema COLIPA normi, novoj, standardiziranoj i u Europi prihvaćenoj metodi. Mjerenja pojedinačnih rezultata, koji se mogu reproducirati, pokazuju visoku sigurnost COLIPA metode. Mjerenje ovom metodom jamči korisnicima širom Europe jednak učinak proizvoda s istovjetnim UVB zaštitnim faktorom.

Zaštitni faktor

UVA zaštitni faktor:

Budući da UVA-zračenje ima dugotrajan učinak na kožu, potrebna nam je općenito prihvaćena metoda za precizno određivanje UVA zaštitnog faktora. Naime, dugo nije postojao jedinstveni standard. U Australiji je razvijem fotometrički postupak za vrednovanje redukcije UVA-zračenja koji može pružiti pouzdane i mjerljive vrijednosti, takve da ih je moguće reproducirati. Ovaj standard, jedinstven i poznat širom svijeta (Australijski standard AS 2604:93), zahtijeva od proizvoda za zaštitu od sunca apsorpciju UVA-zračenja od najmanje 90%.

UVA filteri primjereni Australijskom standardu

Vodootpornost

Zaštitni učinak u vodi - vodootpornost - ima veliko značenje, budući da voda propušta UV-zrake. Međutim, rezultati ispitivanja vodootpornosti ne pružaju nam podatke o otpornosti nekog proizvoda na trenje. Trenjem, poput brisanja tijela ručnikom, odstranjujemo do 80% proizvoda za zaštitu od sunca. Stoga nakon kupanja i brisanja kremu treba ponovno nanijeti. To vrijedi i za vodootporne proizvode za zaštitu od sunca.

Prema tome, optimalna zaštita od sunca sastoji se od kombinacije djelotvornih medicinskih proizvoda za zaštitu od sunca i dodatnih mjera, poput zaštite tijela odjećom.

Fotostabilnost:

Zaštitni filteri mogu, osim toga, postati nestabilni uslijed djelovanja sunca ili pod utjecajem enzima koji se nalaze u koži. Istraživanja su dokazala da benzofenoni, primjerice, pokazuju vrlo visoki fotosenzibilitet, dok se ostale tvari od kojih se sastoji filter, kao npr. oktil-dimedril-PABA, brže rastvaraju. Kod tendencije da se proizvodu zajamči visoki zaštitni faktor trebalo bi pri njegovoj izradi koristiti tvari koje su ujedno i UV-stabilne.